Novo izdanje: Zadnja posta Timok 2 "preplavila" Zaječar
  Kažu da takva promocija jedne knjiga nikada nije vidjena u Zaječaru.Toliko ljudi nije bilo na premijerama pozorišta "Zoran Radmilović" u kome se u četvrtak stajalo, ali i oni koji su prestajali po 100 minuta ni jednog trenutka nisu zažalili.Više od 400 ljudi došlo je da prisustvuje predstavljanju novog izdanja naše kuće "Zadnja pošta Timok 2" autora Vladimira Stankovića. Prvo izdanje pod istim nazivom pojavilo se pre 5 godina sa 20 priča o Zaječaru iz sredine 50-ih do pred kraj 60-ih godina prošlog veka. Posle odličnog prijema knjige autor je, na nagovor prijatelja, napisao nastavak, dodao je još 22 priče i mnogo novih fotografija. Rezultat je knjiga na 340 strana sa 42 priče, pre svega, o duhu grada na dva Timoka, o ljudima koji su taj duh negovali i učinili da Zaječar bude prepoznatljiv po tome. Na promociji su govorili Bora Dimitrijević, arheolog, dugogodišnji direktor Zaječarskog muzeja, profesor Miloš-Miša Vešović i autor, a nezaboravno veče upotpunili su bard naše pozorišne i filmske scene Ivan Bekjarev, koji je čitao odlomke iz knjige, kao i pevač Željko Vasić, imače Zaječarac. Spektakl su upotpunili lokalni muzičari Biljana Ilić i Miša Antić koji su izveli 4 kompozicije Slobodana Perovića, nastale na reči Vladimira...


LONDONSKI DNEVNIK IV

Evakuacija !



Vladimir Stanković

Nije šala, moj četvrti takmičarski dan na Olimpijadi obeležio neočekivani događaj u glavnom restoranu u pres-centru. Na sreću, sve ispalo bezrazložna uzbuna ali kada vam glas iz nekog zvučnika strogo naredi „da odmah napustite prostoriju“ dok se na izlaznim vratima vrti crveno svetlo i čuje alarm, osećaj nije baš prijatan. Desilo se u utorak popodne, neki minut pre 17,00 časova po CET vremenu, sat manje u Engleskoj. Između košarke i rukometa svratio sam da ručam u restoranu u kome se hrani većina novinara. Cela zgrada je napravljena samo za restorane, dole je Mekdonalds a gore ogromna prostorija u kojoj se hrana sprema u četiri tipske kuhinje: mediteranska, azijska, engleska...Četvrte se ne sećam, nije ni bitno. Taman sam seo i počeo da jedem, zadovoljan što sam posle nekoliko dana na „suvoj hrani“, nabasao na nešto toplo i ukusno, kad se iz zvučnika začulo upozorenje: - Molimo vas da odmah napustite prostoriju. Koristite najbliži izlaz. - U prvi mah nisam pridavao značaj obaveštenju, čak ni kad se na izlaznim vratima pojavilo crveno svetlo uz zvuk alarma. Pomislih, ili je neki test ili , možda, neka neslana šala. Nastavih da jedem, ali svi oko mene počeše da se dižu .Neki su svoj ručak poneli na tacnama na kojima je hrana i bila. Dok sam pokušavao da koliko toliko dovršim ručak, prišla mi je jedna od žena koje su tu radile i zamolila da izađem:
-Gospodine, upozorenje je ozbiljno, molim vas da smesta napustite salu...-
Šta ću, zgrabih seckano voće u zatvorenoj plastičnoj čaši i među poslednjima izađoh. Pokretne stepenice kojima sam se popeo nisu radile. Na ulazu/izlazu stajali su ljudi iz obezbeđenja i upućivali nas koji smo izlazili da pređemo na drugu stranu mini-ulice. Nije bilo panike. Novinari su stajali i čekali.Neki su dovršavali ručak, većina je „škljocala“ svojim digitalnim aparatima. Niko ništa nije govorio. Kroz glavu mi prođe Atlanta 1996. kada sam negde iza ponoći prošao kroz park u kome je pola sata kasnije eksplodirala bomba. To o bombi saznao sam tek sutradan i to od rođene žene koja me je u panici probudila pozivom iz Barselone jer su sve svetske televizije brujale o bombi koja je, koliko se sećam, odnela jedan život. Jedan od kolega mi reče da je pri izlasku osetio neki čudan miris. Jedan od ljudi iz obezbeđenja nezvanično je procenio da je sistem, verovatno, reagovao na neki „dimni signal“ ili na nešto u vezi sa vatrom. Na bombu zaista nisam ni pomislio jer pored onolike kontrole na ulazu bomba bi, eventualno, mogla da padne samo iz vazduha...
Posle 10-15 minuta iščekivanja, zaključih da je uzbuna bila lažna i odoh na rukomet. Bolje da nisam. Hrvati bolji, moćniji, brži, dadoše nam silne golove iz kontre. Ima li šanse za rukometaše ? Naravno da ima, ali treba nekoga pobediti. Sitnica. Sa rukometa odoh na vaterpolo. Pobednik se znao unapred, ali naši „delfini“ zaslužuju da budu gledani na svakoj utakmici, bez obzira na nivo rivala. Britanci su dobro počeli, držali se do 3-3 a onda-potop. Na kraju su im naši momci dali 21 gol što nije lako ni na treningu, ali više od svega oduševio me ambijent. Pune tribine, princ Vilijam među posmatračima, navijanje kao na fudbalu, radovanje svakoj osvojenoj lopti ili odbrani golamana domaćeg tima, o golu i da ne govorim. Vaterpolo u Velikoj Britaniji nema kvalitet, ali ima bazu i uslove i jednog dana bi mogao biti kvalitetan sport.
U međuvremenu sam saznao da je Novak lako prošao još jednu rundu, Zimonjića i Tipsarevića sam ostavio kod 5-5 u trećem setu jer sam sišao da čujem šta kažu vaterpolisti a kada sam pola sata kasnije ponovio bio na „žici“ saznah da su pobedili sa 11-9 , da su u četvrtfinalu, na korak od dve šanse za medalju. Takođe videh da je „mali“ Velja Stjepanović bio sjajan 6. na 2000 delfin. Svaka čast. Ne računajući Čavića, poslednje poslednje olimpijsko finale našeg plivanja-ako sećanje ne vara- bilo je u Meksiku 1968. Kada je Đurđa Bjedov pobedila na 100 prsno a bila druga na 200. I danas pamtim izraz njenog lica kada joj je neko sa tribina rukama pokazao da je ona prva. Uprla je kažiprstom sebi u grudi kao da je htela da kaže „Ja?“ a onda zavrtela glavom što je trebalo da znači „to nije moguće“. Plivala je, čini mi se, u drugoj stazi a bilia prva...

  • Zoran Mihajlović, karikaturist:

    -Ova knjiga je jednako dobra u odbrani, na sredini terena i napadu. Ona prodire po bokovima do suštine fudbala, tandem autora perom pravi piruete kao Maradona nekad na terenu. Ova knjiga je Više od igre!

  • Srdjan Pestorić, novinar "Sporta":

    - "Misli o fudbalu" je sjajno spakovana knjiga  od dva majstora, pisane reci i karikature. Posle " Montevideo, Bog te video" po mom misljenju jos jedno sjajno delo Vladimira Stankovica, koji i definitivno-ovog puta u društvu duhovitog Aleksandra Blatnika - ostavlja trag kada su fudbal i interesantna  fudbalska literatura u pitanju.

  • Krsto Bobot, advokat:

    - Sjajan spoj duhovitih i poučnih izreka i karikatura o najvažnijoj sporednoj stvari na svetu. Čestitke autorima.

  • Dejan Petrović, esejist i filmski kritičar:

    - Sve sto ste ikada želeli da znate o fudbalu iznutra, a niste imali koga da pitate, naći ćete u ovoj knjizi. Unikatan priručnik koji može da vas drži u svetu fudbala i van sezone, a ono što smo mislili da je sporedno postavlja na mesto glavnog. "Misli o fudbalu" će voleti i oni koji fudbal ne vole.

  • Dragan Pantelić, bivši reprezentativac:

    - ''Rodile majke sinove, jedan postao svetski golman drugi svetski novinar i svetski karikaturista. Čestitam."

  • Dr Milan Kovačevic profesor na Elektronskom fakultetu u Nišu autor knjige''Kafansko fudbalsko društvo''

    - ''Zabavno i poučno. Najviše mi se svidja Duško Radović: Fudbal okuplja dve vrste muškaraca, one koji nemaju devojke i one koji imaju žene".

  • Toša Borković, karikaturist:

    - Majstorski dupli pas Stanković-Blatnik.Knjiga je sjajna!

  • Zoran Pajčin, službenik:

    - Hvala autorima za ovu divnu knjigu. Najviše mi se dopala ona Maradonina izjava da bi u belom odelu, na venčanju, bez razmišljanja grudima zaustavio prljau leptu. Kakva strast!

  • Milan Nastić, novinar:

    - Dva masjtora pera pokazala su kako se pravi delo koje će dugo trajati.

  • Nenad Stefanović, sportski TV i radio komentator:

    - Korisna i poučna knjiga, citati su za svaku priliku a ilustracije duhovite.

  • Mića Miloradović, karikaturist:

    - Dva momka ispod Kraljevice, koji su kao klinci šutirali "puvalo", kad su se dokopali prave lopte odmah su počeli da se druže sa Peleom, Maradonom , Šekijem, Kempesom, Zidanom, ali i sa Hovivom, Sempeom, Boskom Mordiljom i ostalim asovima. Iz tog druženja nastala je ova lepa knjiga. Jer i karikatura je igra kao i fudbal.Mozda i više od igre. Samo nacrtana lopta  jeste prava ,iz  te lopte se radja i humor. Zezajte se i dalje.

Više od sporta d.o.o. Beograd

KNJIGE MOŽETE PORUČITI NA

011/27-60-154 060/57-57-552

info@viseodsporta.com

KO SMO?

Više od sporta d.o.o. za izdavačku delatnost i medijske komunikacije nastala je 2012. godine kao rezultat timskog rada doajena sportskog novinarstva Vladimira Stankovića i dugogodišnjeg urednika popularnih magazina Vlade Nedanoskog.

ALL RIGHTS RESERVED TO Web Sistem Media